Moj prvi kontakt s iTOP-om (mislim da tada nije ni postojao konkretan naziv), desio se polovinom devedesetih godina prošlog vijeka, tokom studija stomatologije na 1. Medicinskom Fakultetu Karlovog Univerziteta u Pragu. Igrom slučaja , kao studenti početnih godina, došli smo u kontakt s profesorom Jirijem Sedelmayerom (koji je usput, porijeklom Čeh), i njegovom filozofijom o pristupu oralnoj higijeni. Kao dijete stomatologa, mislio sam da o pranju zuba znam sve, i to više je bilo šokantno saznanje da u stvari o tome ne znam ništa, a i ono što znam je potpuno pogrešno. Tada sam se prvi put upoznao sa Curaprox četkicama, sa interdentalnim četkicama, ispravnom tehnikom korištenja zubnog konca, tabletama indikator plaka… U to vrijeme dostupna nam je bila samo Curaprox soft 1560 četkica, i upražnjavali smo modificiranu Stilmanovu metodu četkanja zuba. Tek u nadolazećim godinama pojavljuju se super soft 3960 i ultrapopularna ultra soft 5460, uz renesansu Bassove tehnike četkanja, koja je danas zlatni standard.
U svojoj ordinaciji od samog početka, već 15 godina, primjenjujem načela iTOP-a, mi to nazivamo „instruktaža oralne higijene“ , i rado bih podijelio svoja iskustva sa kolegama, jer smatram da samo zajedničkim snagama možemo poboljšati oralno zdravlje naše populacije, koje je, složit ćete se, na jako lošem nivou.
Iz razgovora sa pacijentima zaključio sam da svijest o oralnoj higijeni među našom populacijom i nije tako loša, svi čiste zube, znaju da je to važno, ali nažalost opšti nivo znanja o istoj, je blago rečeno katastrofalan. 99 % naših pacijenata živi u zabludi da se zubi čiste nakon jela, da bi se izbacili ostaci hrane jer će se na njih skupiti bakterije i pokvariti nam zube… I naravno da onda u igru dolazi i tvrda četkica, pranje zuba 20-30 sekundi, neposredno nakon jela, uz sve štetne posljedice i naravno neefikasnost koja rezultira time da nam pacijenti imaju naslage bakterijskog biofilma na svim iole teže dostupnim površinama zuba 24 sata dnevno, 365 dana godišnje, bez obzira na to koliko puta dnevno čiste zube… Kako se boriti protiv zubnog karijesa i parodontalnih oboljenja u takvom ambijentu usne šupljine? Odgovor je – nikako! Na nama je odgovornost da to promijenimo, uloga liječnika je ne samo da liječi, već i da podučava svoje pacijente kako da postanu i ostanu zdravi.
Prije nekoliko godina prisustvovao sam jednom od prvih baznih tečajeva ITOP-a u Bosni i Hercegovini, nakon toga i na naprednom tečaju, i sigurno su mi pomogli da upotpunim svoje znanje o problematici oralne higijene i da u svojoj glavi još preglednije posložim sve bitne činjenice, kako bih svojim pacijentima što efikasnije pomogao na putu do čistih i zdravih usta. U toj misiji, već skoro četvrtinu vijeka, prati me i pomaže mi firma Curaprox sa svojim kvalitetnim proizvodima i kampanjama kojima je cilj približiti vrhunsku oralnu higijenu „običnim“ ljudima.
Kako to sve što smo naučili, i što ćemo bez sumnje još naučiti o oralnoj higijeni, upotrijebiti u svojoj ordinaciji? Na koji način svojim pacijentima prenijeti ono što znamo da bi imali zdravija usta? Na to pitanje ne postoji univerzalan odgovor, svi smo drugačiji, svi imamo neki svoj pristup rješavanju problema, tako da će i ovdje ispravnih odgovora biti beskonačno. Jedino što mogu je ispričati kako to ja radim, nekome će se to učiniti pogrešno, nekome komplikovano, a možda nekome od vas to i pomogne…
Ukratko, ja se volim držati procedura , i smatram da je to najbolji način da se izbjegnu greške i kojekakvi previdi. Pa tako u većini slučajeva pacijenta za prvu posjetu (naravno ako se ne radi o pacijentu s bolom) naručimo na detaljni pregled, urade se potrebni snimci i napravi plan terapije. Prva tačka u planu je slijedeća posjeta i tzv. higijenski blok, (cca. 1,5-2 sata) kada učimo čistiti zube i bavimo se profilaksom ( kamenac, poliranje, Air-flow). Slijedeće posjete prema planu, s tim da od svakog termina „ukrademo“ par minuta gdje nam pacijent, koji na svaki termin nosi četkicu, interdentalne četkice…, demonstrira šta je do sada izvježbao, i tada ispravljamo greške u tehnici četkanja. Često uključimo i metode bojenja plaka, da bi smo pacijentu pokazali problematična područja.
Kakvu korist imamo od svega ovoga? Potrošili smo par sati na „neproduktivan rad“, puno je isplativije dva sata brusiti zube za cirkularni most, nego trošiti vrijeme na razgovor s pacijentom, pogotovo kad je sigurno da je to neprofitabilna aktivnost… Pa i nije baš tako, pogotovo ako razmišljamo dugoročno. Vaš precizno obrušeni, pažljivo otisnuti, nekoliko puta isprobani i na kraju oprezno cementirani protetski rad, puno duže će sačuvati svoju besprijekornost u ustima u kojima nije svakodnevno napadan zrelim biofilmom, mnogo ljepše će izgledati kada je ukomponovan u zdravu, čvrstu, svijetlu gingivu…Pa i kada dotraje, puno elegantnije je zamijeniti rad i ponovo ga postaviti na iste zube nosače koji imaju zdrav parodont i praktično isti biološki faktor kao i nekada prije, nego izvaditi rad skupa sa parodontopatičnim zubima nosačima, i pacijentu ponuditi univerzalno rješenje- protezu.
Neizmjerno zadovoljstvo čini trenutak kada ispraćate pacijenta nakon redovnog godišnjeg pregleda iz ordinacije uz riječi: „i ovaj put je sve u redu, nastavite tako čistiti, i vidimo se za godinu dana“. To su vaši pacijenti, koje ste vi „odgojili“, to je vaša zasluga, i oni su vaša najbolja reklama. Oni pričaju o vama svojim prijateljima, članovima porodice, i kažu: „otkad idem kod svog doktora, nemam više problema sa zubima“. Kada stvorite bazu takvih zadovoljnih i zdravih pacijenata, više se ne morate bojati za posao, uvijek će ga biti.
Naravno da to ne ide uvijek glatko, neki pacijenti nikad neće promijeniti svoje navike (tačnije – „nenavike“), nekad će vas to koštati toliko vremena i živaca da ćete biti blizu da odustanete od svega, ali kad vam se desi da vam u ordinaciju uđe mladić od nekih dvadesetak godina i onako „s vrata“ kaže: „doktore, ja bih da me naučite čistiti zube“, jer je o tome čuo od kolege, odmah ćete dobiti novi elan, „naoštrit“ ćete četkicu i krenuti u novi boj. Sretno!
